Zmajlović: Plenković je najodgovorniji za ekološki kriminal u Gospiću i mora podnijeti ostavku!
Ekspertiza prof. dr. Šarca razotkrila opcije Vlade, SDP pokazuje kako funkcionira odgovorna vlast
ZAGREB, 10. kolovoza 2026. – Povodom objave službenih prijedloga sanacije nelegalnog otpada na
lokaciji Bilajska 50 u Gospiću, saborski zastupnik SDP-a, član Odbora za zaštitu okoliša i prirodu te bivši
ministar zaštite okoliša i prirode Mihael Zmajlović održao je izvanrednu konferenciju za medije na kojoj
je izrazio punu podršku i zahvalnost građanima i lokalnim udrugama koji su sami razotkrili ovaj skandal,
pozvao premijera Andreja Plenkovića na podnošenje ostavke, predstavio stručni osvrt izv. prof. dr. sc.
Renata Šarca sa Sveučilišta u Leobenu te demonstrirao kako bi sanacija izgledala pod odgovornom
vlašću.
„Prije svega želim izraziti punu podršku građanima Gospića, građanskim inicijativama i udrugama koji su
se sami organizirali i izborili za svoje zdravlje, svoju djecu, svoje okruženje i pitku vodu. Da nije bilo njih,
za ovaj bismo slučaj danas vjerojatno znali gotovo ništa. Država i njezine institucije iznevjerile su te
građane, inspekcije su šutjele, a oni su se sami morali boriti za ono što im država mora jamčiti“, poručio
je Zmajlović.
Dodao je kako ovo nije incident koji se dogodio preko noći, već posljedica sustavnog urušavanja sustava
zaštite okoliša i gospodarenja otpadom.
„Izjava premijera Plenkovića da se ‘ništa ne brinemo i da će odgovorni odgovarati’ predstavlja vrhunac
politikanstva. Andrej Plenković na čelu je Vlade već deset godina. Izravno je odgovoran za sustavno
razmontiravanje sustava zaštite okoliša, ukidanje obveznih licenciranih stručnjaka i donošenje loših,
potpuno neučinkovitih propisa o jamstvima pod kojima je 37.000 tona otpada zakopano u Gospiću. Ako
nakon deset godina vlasti nije u stanju riješiti problem koji je sam stvorio, Plenković mora podnijeti
ostavku“, naglasio je Zmajlović.
Zmajlović je upozorio da slučaj Gospić nije rezultat slučajnog incidenta, već posljedica dugogodišnjeg
slabljenja sustava gospodarenja otpadom. Podsjetio je da je još od 2016. godine HDZ-ova Vlada kroz
izmjene propisa išla prema liberalizaciji i labavljenju sustava, između ostalog ukidanjem obvezne
licencirane odgovorne osobe za gospodarenje otpadom te fleksibilizacijom financijskih jamstava.
„Kada liberalizirate propise i oslabite nadzor, morate biti svjesni posljedica. Ovo se nije dogodilo
slučajno, niti je rezultat neke više sile ili ekološkog incidenta. Ovo je rezultat sustava koji je godinama
stvaran i razgrađivan“, rekao je Zmajlović.
Četiri Vladine opcije nisu rješenje
Zmajlović je upozorio da je najava Vlade o dvomjesečnom „razmatranju“ četiri ponuđene opcije
obmana javnosti i gubljenje vremena, budući da je iz stručnih dokaza jasno da niti jedna od ponuđenih
opcija nije održiva.
SDP je zatražio neovisno stručno mišljenje izv. prof. dr. sc. Renata Šarca, zamjenika voditelja Katedre za
tehnologiju obrade i gospodarenje otpadom na uglednom austrijskom Sveučilištu u Leobenu. Ekspertiza
prof. Šarca nedvojbeno razotkriva da su četiri modela sanacije koje su predstavili Ministarstvo i Fond
tehnički neizvedivi i pravno neutemeljeni.
Prekrivanje folijom na licu mjesta – struka je jasna: to je puko guranje otpada pod tepih. Prekriti opasni,
ekotoksični otpad slojem folije u osjetljivom krškom području, bez baznog nepropusnog dna, znači
svjesno dopustiti da kiše i podzemne vode desetljećima ispiru teške metale i kemikalije u vodozaštitna
područja Lijepe Naše. To je stručno potpuno neprihvatljivo.
Izvoz na odlagališta u Njemačku i Austriju zakonski je nemoguć jer tamošnji propisi (DepV i AWG)
izričito zabranjuju odlaganje neobrađenog otpada s udjelom ugljika (TOC) većim od 6,0 posto.
Spaljivanje otpada Vlada procjenjuje na čak 125 milijuna eura, odnosno oko 4.000 eura po toni, iako
stvarne ulazne naknade u europskim spalionicama iznose između 200 i 800 eura po toni. Zmajlović je
upozorio da se time javnost nepotrebno zastrašuje troškom kako bi se ta opcija unaprijed odbacila.
Predložena „solidifikacija“, odnosno miješanje otpada s cementom, predstavlja legalizaciju obrasca
postupanja zbog kojeg je protiv odgovornih osoba pokrenut kazneni postupak, a u Hrvatskoj pritom ne
postoji odlagalište koje bi moglo primiti takav materijal.
„Vlada nam kao četvrto rješenje praktički predlaže ono što je kriminalna skupina već radila – miješanje
otpada i njegovo navodno ‘solidificiranje’. To nisu rješenja. Ne možemo dva mjeseca analizirati opcije
koje su tehnički neizvedive ili zakonski zabranjene, dok onečišćenje prodire u vodonosnik“, rekao je
Zmajlović.
Zmajlović je naglasio kako odabir tehnologije i vođenje sanacije nisu posao političara, nego neovisnih
stručnjaka. SDP zato predlaže model koji bi odgovorna vlast provela odmah, uz uključivanje domaćih i
međunarodnih stručnjaka.
„Jedini ozbiljan pristup jest okupiti vodeće hidrogeologe, geotehničare, inženjere zaštite okoliša i druga
relevantna stručna znanja, uz predstavnike nadležnih institucija i građanskog nadzora. Potrebno je
osnovati krizni stručni stožer koji će voditi sanaciju, a ne čekati još dva mjeseca da Vlada odlučuje
između četiri neprihvatljive opcije“, poručio je Zmajlović.
SDP ne dijeli savjete Vladi koja je problem stvorila, već javnosti predstavlja model sanacije koji će
provesti kao odgovorna vlast – uz punu garanciju za održivi stručni plan sanacije u pet koraka, provediv u
roku od 12 do 24 mjeseca:
1. Ustrojavanje međusektorskog Kriznog stručnog stožera s građanskim nadzorom, u kojem će uz
predstavnike nadležnih institucija (Ministarstvo, Fond, HZJZ, Hrvatske vode) sjediti vodeći znanstvenici s
fakulteta i instituta te predstavnici lokalnih građanskih inicijativa i ekoloških udruga.
2. Postavljanje nepropusnog platoa i privremene hale pod negativnim tlakom sa sustavima filtara radi
sprječavanja širenja smrada i utjecaja oborina.
3. Najam mobilnih postrojenja za mehaničko razdvajanje i obradu otpada u kontroliranim šaržama
tijekom 12 mjeseci.
4. Separacija otpada na frakcije – goriva plastika šalje se na energetsku oporabu po realnim tržišnim
cijenama u EU, a inertni neopasni dio na standardna odlagališta.
5. Demontaža opreme, potpuno ozelenjavanje i hortikulturna revitalizacija terena.
„Da se krenulo na vrijeme, danas bismo već imali konkretan koncept i plan sanacije. Umjesto toga,
Vlada nema plan i još dva mjeseca namjerava tražiti rješenje koje joj stručnjaci već sada osporavaju. Ovo
nije način na koji se vodi država“, zaključio je Zmajlović.
SDP vraća inspekciju zaštite okoliša u Ministarstvo
Kao prvi političko-zakonodavni potez, SDP najavljuje pokretanje zakonske inicijative za hitno vraćanje
Inspekcije zaštite okoliša iz Državnog inspektorata u sastav Ministarstva zaštite okoliša, kako bi se vratila
struka, omogućila brža reakcija i uspostavila jasna politička odgovornost.
Posebno je upozorio na činjenicu da je Hrvatska, zbog slabog nadzora i nedovoljno učinkovitih propisa,
postala privlačno odredište za organizirani ekološki kriminal.
„Nije bez veze ova otpadna mafija izabrala Hrvatsku. Znali su da je sustav nadzora neefikasan i da su
propisi takvi da je pitanje hoće li za ono što rade ikada odgovarati. Pobrali su novac i – pojeo vuk
magare. A sada pitamo: tko će sve to platiti? Građani, iz poreza i javnih sredstava“, poručio je Zmajlović.
OSVRT:
OTPAD I SANACIJA NA LOKACIJI BILAJSKA 50 U GOSPIĆU – MOJ STRUČNI OSVRT
Posljednjih dana u javnosti se intenzivno raspravlja o mogućim varijantama sanacije
otpada na lokaciji Bilajska 50 u Gospiću. Budući da se profesionalno bavim tehnologijama
obrade i gospodarenjem otpadom na međunarodnoj akademskoj, institucionalnoj i projektnoj
razini, smatram korisnim iznijeti nekoliko stručnih zapažanja.
Zaštita okoliša i ljudskoga zdravlja temeljni su zahtjevi svakog sustava gospodarenja
otpadom, a kod ovakvih okolišnih problema ključno je da se odluke temelje na
stvarnim svojstvima otpada, uvjetima na lokaciji te tehnički, okolišno i pravno
provedivim rješenjima.
Ne treba tražiti jednu tehnologiju za 33.000 tona otpada; treba odmah zaustaviti daljnje
ispiranje, ukloniti izvor onečišćenja, otpad razdvojiti u tehnički definirane frakcije i
svaku od njih uputiti u postupak koji odgovara njezinim stvarnim svojstvima.
Moj stručni osvrt na sanaciju zakopanog otpada:
Na temelju dostupnog Nalaza i mišljenja Geotehničkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu,
njegove dopune iz srpnja 2026. te javno predstavljenih varijanti sanacije, smatram da
predmetnoj lokaciji nije stručno opravdano pristupiti izborom jedne tehnologije za svih
približno 33.000 tona zakopanog otpada.
Samo vještačenje pokazuje izrazitu heterogenost otpada. U pojedinim sortiranim uzorcima
utvrđeni su vrlo visoki udjeli plastike, približno 56 % odnosno čak oko 80 %, dok u drugim
uzorcima dominiraju građevinske i mineralne frakcije. Istodobno su kod pojedinih uzoraka
izmjerene donje ogrjevne vrijednosti iznad 20 MJ/kg, odnosno 25,7 MJ/kg. Takvi rezultati
jasno potvrđuju da se radi o različitim tokovima otpada koji se moraju obrađivati prema
svojim stvarnim fizikalnim, kemijskim i energetskim svojstvima.
Dodatno, dopuna vještačenja pokazuje PFAS u podzemnoj vodi nizvodno od lokacije.
Vještaci zaključuju da rezultati snažno upućuju na lokalni utjecaj predmetnog odlagališta na
kvalitetu podzemnih voda. Time je potreba za uklanjanjem izvora onečišćenja dodatno
potvrđena.
Ocjena četiri javno predstavljene varijante
1. In-situ prekrivanje / enkapsulacija: Prekrivanje lokacije vodonepropusnim slojem
odnosno folijom potrebno je provesti odmah kao hitnu mjeru osiguranja. Njegova je
funkcija smanjiti infiltraciju oborinske vode, stvaranje procjednih voda i daljnju mobilizaciju
onečišćivala. Međutim, takva mjera ne uklanja izvor onečišćenja i ne rješava već indicirani
utjecaj na podzemne vode. Stoga je prekrivanje opravdano kao privremena mjera zaštite i
stabilizacije stanja, ali ne kao konačno rješenje. Ova opcija nije prihvatljiva kao
konačno rješenje.
2. Odlaganje cjelokupne količine na odlagalište opasnog otpada: Ovu varijantu
smatram stručno neopravdanom i pravno neizvedivom za cjelokupnu količinu.
Činjenica da je otpad klasificiran kao opasan ne znači da automatski zadovoljava kriterije
prihvata na odlagalište opasnog otpada. Rezultati vještačenja pokazuju visok udio plastike i
visoke ogrjevne vrijednosti pojedinih uzoraka, što je nespojivo s pristupom izravnog
odlaganja takvog neobrađenog visokokaloričnog otpada. U Njemačkoj i Austriji izravno
odlaganje takvog neobrađenog visokokaloričnog otpada nije dopušteno ako nisu zadovoljeni
propisani kriteriji prihvata. Njemački Pravilnik o odlaganju otpada (DepV) za klasu odlagališta
III propisuje TOC ≤ 6 mas.% suhe tvari, dok austrijski Pravilnik DVO polazi od ograničenja od
5 mas.% TOC-a uz samo posebno propisane iznimke. Za dopuštene iznimke vezane uz
povišeni organski sadržaj dodatno se primjenjuju vrlo niski kriteriji ogrjevne vrijednosti, reda
6–6,6 MJ/kg suhe tvari. Kod predmetnog otpada vještačenjem su utvrđene ogrjevne
vrijednosti iznad 20–25 MJ/kg i vrlo visok udio plastike. Stoga je opcija izravnog odlaganja
cjelokupne neobrađene mase u predloženom obliku pravno i tehnički neizvediva.
3. Spaljivanje svih približno 33.000 tona: Termička obrada je stručno opravdan konačni
postupak za izdvojenu visokokaloričnu plastičnu i drugu organsku frakciju, osobito ako nosi
relevantno PFAS/POP opterećenje. Međutim, spaljivanje cjelokupne mase nije
racionalno niti tehnološki opravdano. Vještačenje pokazuje da uz plastiku postoje i
značajne mineralne, građevinske, zemljane i druge inertne frakcije. Njihov transport i
spaljivanje u postrojenju za opasni otpad samo bi povećali trošak, zauzimali ograničene
kapacitete i povećavali količinu ostataka od spaljivanja. Javno prezentirana procjena od
100–125 milijuna eura za ovu varijantu odgovara vrlo visokom jediničnom trošku ako se
odnosi na cjelokupnih 33.000 tona. Budući da javno nisu prikazane detaljne pretpostavke i
struktura te kalkulacije, smatram da prije donošenja odluke treba provesti transparentni
market testing i pribaviti indikativne ponude odgovarajućih europskih postrojenja za stvarno
izdvojenu i karakteriziranu gorivu frakciju.
4. Solidifikacija: Solidifikacija može biti opravdana za pojedine izdvojene mineralne ili
zemljane frakcije ako se dokaže dugoročno prihvatljivo ponašanje i smanjena mobilnost
onečišćivala. Međutim, primjena na cjelokupnu heterogenu masu otpada s visokim
udjelom plastike nije niti opravdana niti racionalna. Posebno treba naglasiti da europski
propisi zabranjuju razrjeđivanje ili miješanje otpada isključivo radi postizanja kriterija prihvata
za odlaganje. Stoga se mora jasno razlikovati stvarna fizikalno-kemijska stabilizacija,
kod koje se dokazuje trajna promjena ponašanja otpada, od običnog miješanja s
cementom radi smanjenja koncentracija pojedinih parametara.
Stručno opravdani model – integrirani sanacijski koncept
Ispravan pristup treba započeti hitnim prekrivanjem lokacije vodonepropusnim
pokrovom odnosno folijom kako bi se odmah smanjilo daljnje ispiranje onečišćivala.
Paralelno treba uspostaviti vodonepropusnu radnu površinu i privremenu halu za
mehaničku predobradu otpada, na samoj lokaciji ili na odgovarajućoj površini u
neposrednoj blizini.
Nakon toga slijedi selektivni iskop, mehanička predobrada i trijaža otpada. Mobilnom ili
polumobilnom opremom moguće je provesti grubo izdvajanje, klasiranje sitima, zračnu
separaciju lakih i teških frakcija. Oprema se za ovakav jednokratni sanacijski projekt može
unajmiti ili osigurati kroz specijaliziranog izvođača.
Nakon mehaničke predobrade treba dobiti jasno definirane tokove prilagođene
zahtjevima postupaka njihove konačne obrade: visokokaloričnu plastičnu i organsku
frakciju, mineralni i inertni materijal te posebne vrste ostalog otpada. Svaka frakcija potom se
ispituje prema zahtjevima postupka kojem je namijenjena. Frakcija za spaljivanje
karakterizira se prema parametrima relevantnim za termičku obradu, dok se frakcije za
odlaganje ispituju prema kriterijima prihvata odgovarajućeg odlagališta.
Po završetku sanacije lokaciju je potrebno završno osigurati i revitalizirati
odgovarajućim zemljanim ispunom, nivelacijom i ozelenjavanjem, uz prethodnu
verifikaciju da su tlo i podzemne vode dovedeni u prihvatljivo stanje.
Takav integrirani koncept hitnog osiguranja lokacije, selektivnog iskopa, mehaničke
predobrade i frakcijski prilagođenog postupanja smatram stručnije utemeljenim od
pristupa u kojem bi se cjelokupna količina otpada unaprijed usmjerila samo na
prekrivanje, odlaganje, spaljivanje ili solidifikaciju. Njegova ključna prednost jest u
tome što istodobno prekida daljnje širenje onečišćenja, trajno uklanja njegov izvor,
svodi skupe postupke obrade samo na frakcije koje ih stvarno zahtijevaju te
omogućuje da se svaka izlazna frakcija pripremi prema tehničkim zahtjevima
postrojenja kojem je namijenjena i zbrine u skladu s dokazanim fizikalnim, kemijskim i
okolišnim svojstvima.
Iz navedenog proizlazi pet ključnih zaključaka:
1. Četiri javno predstavljene varijante sanacije, ako se promatraju kao zasebna
rješenja za cjelokupnih približno 33.000 tona zakopanog otpada, nisu
racionalno postavljene, a pojedine u predloženom obliku nisu niti regulatorno
izvedive. Vještačenje pokazuje veliku heterogenost otpada – od vrlo visokih
udjela plastike i ogrjevnih vrijednosti iznad 20–25 MJ/kg do izrazito mineralnih i
građevinskih frakcija.
2. Izravno odlaganje cjelokupne mase na odlagalište opasnog otpada stručno je
neopravdano, a za značajan visokokalorični/plastični dio nije kompatibilno s
kriterijima prihvata razvijenih europskih sustava odlaganja. Jednako tako,
miješanje otpada s cementom ili drugim materijalom ne smije služiti kao
razrjeđivanje radi zadovoljavanja kriterija prihvata; takvo je postupanje
europskim pravilima izričito zabranjeno.
3. Samo uklanjanje izvora onečišćenja predstavlja dugoročno održivo rješenje
lokacije. Prekrivanje treba provesti odmah kao hitnu mjeru za smanjenje
infiltracije i mobilnosti onečišćivala, ali ono ne zamjenjuje uklanjanje otpada.
Zaključak vještaka o lokalnom utjecaju lokacije na podzemne vode dodatno
opravdava pristup usmjeren na uklanjanje izvora.
4. Integrirani koncept hitnog osiguranja lokacije, selektivnog iskopa, mehaničke
predobrade i frakcijski prilagođenog postupanja stručno je utemeljeniji od
pristupa u kojem bi se cjelokupna količina unaprijed usmjerila na samo jednu
tehnologiju. Termička obrada pritom ostaje odgovarajući konačni postupak za
izdvojenu visokokaloričnu i relevantno onečišćenu organsku/plastičnu frakciju,
ali ne za zemlju i inertni materijal.
5. Održivo gospodarenje otpadom mora uključivati strože i dosljedno izdavanje i
nadzor dozvola, potpunu sljedivost tokova otpada, kontrolu skladištenja i jasnu
odgovornost svih sudionika u lancu. Stroga kontrola uvjeta skladištenja i
dosljedna provedba propisa nisu izvanredne mjere, nego standard odgovornog
i modernog gospodarenja otpadom.
Ne treba tražiti jednu tehnologiju za 33.000 tona otpada; treba odmah zaustaviti daljnje
ispiranje, ukloniti izvor onečišćenja, otpad razdvojiti u tehnički definirane frakcije i
svaku od njih uputiti u postupak koji odgovara njezinim stvarnim svojstvima.
Ass.Prof. Priv.-Doz. Dipl.-Ing. Dr.mont. Renato Šarc
M. +385 99 8625 891
Izv. prof. dr. sc. Renato Šarc izvanredni je profesor i zamjenik voditelja Katedre za
tehnologiju obrade i gospodarenje otpadom na Sveučilištu u Leobenu (Montanuniversität
Leoben, Austrija). Voditelj je istraživačkih centara izvrsnosti za reciklažu i oporabu otpada te
međunarodno priznati znanstvenik s brojnim radovima iz područja mehaničko-biološke
obrade, goriva iz otpada i kružnog gospodarstva.
