AVDO IZ KLANCA VELIKOG SRCA
HUMANOST NA DJELU
Pripremio: Marijan Pavletić
Avdo Mucić je 1991.godine iz zagrebačke Dubrave bez mobilizacijskog poziva stigao u Liku na ratište. Po završetku rata Avdo ostaje u Klancu gdje se oženio i stvorio obitelj. Iako je branitelj nema zaposlenja, ali poštenim radom i krvavim žuljevima prehranjuje svoju obitelj, koju sačinjavaju supruga Marija i dvoje djece Leonardo i Lana. Uz povremene poslove Avdo osigurava egzistenciju od poljoprivrede koja je dovela do ove priče.
BOGAT NIJE ONAJ KOJI IMA,
NEGO ONAJ KOJI DAJE SVIMA!!!
Ovu priču nastavljamo praćenjem Avde na facebooku, što nas je dovelo do pozitivnog šoka. Kako facebook služi za različite objave i slike Avdo nam je zapeo za oko jer je putem facebooka želio prodati višak svojih poljoprivrednih proizvoda. Tražio je radnike koji bi mu pomogli „očemunjati“ grah od mahuna, pa je želio prodavati grah i mahune. Zatim je objavio želju za prodajom nekih kućnih potrebština, pa za nekoliko dana stiže objava namjere prodaje odojaka i svinja s ponudom da odradi klanje i čišćenje. Sve ovo nije bilo toliko zanimljivo, koliko je javnost zaintrigirala nedavna Avdina objava:
„Nek mi se javi kome treba malo hrane, a nemaju od čega kupiti, okolica GS !!!”
Ovo je potreslo sve njegove prijatelje. Osobno nisam mogao izdržati da prešutim ovu objavu. Avdi je ostalo neprodanih poljoprivrednih proizvoda, a neće ih moći potrošiti ovu godinu, te je odlučio pokloniti ovu hranu i to nekome kome je potrebna. Da li je netko iskoristio ovaj bonus još ne znamo, ali na veliku žalost mnogi trebaju ovakvu pomoć.
Danas gotovo nemamo ovakvih humanih činova, a sjećamo se nedavnih vremena kada Avdo nije bio baš u nekoj sjajnoj životnoj mogućnosti i nitko mu nije pomogao. Danas je Avdo HEROJ… jer je Avdo ovim činom postao veliki čovjek, kakvi bi trebali biti oni koji vode državu, županije, gradove i općine! U ratna i poratna vremena Caritas i Crveni križ su imaju svoje korisnike, a često to nisu bili oni kojima je bilo najpotrebnije. Danas većina ljudi imaju višak hrane koji bacaju u komunalni otpad, a to dovodi do državne sramote jer tu hranu iz kontejnera vade oni kojima je potrebna. Pitajmo sebe i sve nas ! Kada je netko pozvao na ručak i nahranio nekog prosjaka? I na našu veliku žalost treba istaknuti da većina stanovnika Republike Hrvatske to ne može učiniti jer nemaju dovoljno hrane ni za svoju obitelj.
