Ranch-24,jpg.

Posjetili smo Doc. Dr.Sc. Bruce Yerkovicha u Velikoj Plani i zabilježili vrlo zanimljiv razgovor koji će se objaviti u Ličkom putu br. 41, a ovdje donosimo dijelove velikog razgovora na četiri stranice:

 

                             DOKTOR IZ VELIKE PLANE  

 

Već nekoliko godina u javnosti se pojavljuje priča o doktoru nauka koji je stigao čak iz Amerike u Veliku Planu i Donje Pazarište. Do tada je Velika Plana bila poznata po izvoru Ričini, odakle se vodom opskrbljuju Perušić i Gospić. Putnik-namjernik ili turist koji želi doći u ovu destinaciju automobilom će skrenuti iz Perušića ili Gospića prema Klancu. Tamo će ga dočekati nekoliko novoizgrađenih kuća čiju je izgradnju pomogla država, ali sve su to uglavnom obitelji doseljene iz istog mjesta. Na lijevoj strani će primjetiti crkvu u kojoj je kršten otac domovine Dr. Ante Starčević, rođen u obližnjem Žitniku, a nedaleko od crkve je društveni dom i osnovna škola koja danas sa svim područnim školama ima pedesetak učenika, a nekada je samo jedan razred imao toliko. Na desnoj strani uz cestu u Klancu je zgrada naprasno ugašene Poljoprivredne zadruge „Pazarište“ kojoj su domicilni poljoprivrednici prodavali svoje proizvode,a odmah pored nje napuštena zgrada u kojoj je nekada bila pošta i stanovi za ovdašnje učiteljice i učitelje. Nedaleko ovih zgrada počelo se graditi  nogometno igralište koje nikad nije završeno, a iznad svega izdiže se poznati stari grad Oteš. Neki središtem Pazarišta smatraju Aleksinicu gdje je sjedište DVD-a Pazarište. Kada prodjete Aleksinicu, cestom putujete prema Donjem Pazarištu, a pogled ne može zaobići Ostrvicu na kojoj je bila izvidnica u doba turske vladavine. Cestom prema Novoseliji koja je asfaltirana sedamdesetih godina primjećuju se čuvene Crne grede koje skrivaju brojne tajne, a mogu se vidjeti kuće nekadašnjih općinskih rukovoditelja (braća Markovići, Pećine, Stojević, Grga Pavletić i dr.). U današnje vrijeme gradonačelnik Gospića, izabran voljom naroda je poznati gospodarstvenik Karlo Starčević, dok funkciju predsjednika Gradskog vijeća Gospića obnaša Petar Radošević. U gostionici kod Branka jedan od gostiju nam objašnjava kako će sada zahvaljujući njima Pazarište postati jače nego u doba Icana Biškupovića. Nekadašnje bogatstvo ovog čovjeka u ruševnom stanju se nalazi u središtu Novoselije ili kako neki kažu Donjem Pazarištu, a tu je nekada radilo nekoliko stotina radnika. Gradili su ceste, obrađivala se drva u tada vrlo modernoj pilani, a sve to nije moglo proći bez trgovine i gostionice, gdje je pazariška mladež isticala svoj nestašluk i nemiran duh. Odavde su brojni policijski dužnosnici, vojnički časnici, poznati direktori u raznim hrvatskim gradovima poput Martina Pastuovića iz Male Plane i onda dolazite do Velike Plane. Uz pjesmom opjevani Tisovac osjetite Ameriku i kada bi tu bilo Indijanaca pomislili biste da sanjate san iz kaubojskih romana. Brojni gosti, uglavnom iz inozemstva obilaze ranch čovjeka koji je vlastitim rukama izgradio sve što možete vidjeti i to bez ikakve državne potpore. Doc. Dr. sc. Bruce Yerkovich se zaljubio u Liku i želi njezine prirodne ljepote učiniti dostupnim ljubiteljima prirode iz čitavog svijeta. Teško je početi razgovor sa doktorom nauka školovanim u Americi, koji je uz široko školsko obrazovanje prošao veliku životnu školu koja se ne može pronaći niti na jednom fakultetu. Iz tih razloga u početku razgovora nametnulo se pitanje s kojim počinjemo razgovor.

 

                                                                LJUBAV NA PRVI POGLED

LIČKI PUT:  Zašto baš Velika Plana i Hrvatska, jer svakome zvuči čudno da ste izabrali upravo ovo mjesto na zemaljskoj kugli ?

BY: Dok sam bio u posjeti obitelji u Hrvatskoj, a bila je to jesen, 2005.godine „nevino“ sam se  vozio jeepom preko Velebita i naisao na Veliku Planu, sa njezine zapadne strane. Bilo je predvečerje i nakratko sam izašao iz automobila da pogledam tu smaragdnu dolinu koja se protezala preda mnom. Bila je to ljubav na prvi pogled!

 

                                                                ŠKOLOVANJE U AMERICI

LIČKI PUT: Možete li se predstaviti našim čitateljima u kratkim crtama? Gdje ste se školovali i koja je Vaša osnovna profesija ?

BY: Doktorirao sam kvantnu biofiziku na Sveučilištu Wesleyan u saveznoj američkoj državi Connecticut i bavio se proučavanjem utjecaja raznih čimbenika na genetiku čovjeka, uključujući utjecaj genetski modificirane hrane na stanje organizama koji takvu hranu konzumiraju.

 ……..

LIČKI PUT: Gdje ste radili u Americi i kakvim poslovima se bavili ?

BY: Nakon doktorata sam završio još dva post-doktorata, jedan u New Yorku, a drugi u Bostonu. U školu sam išao doslovce 30 godina. Poslije sam se zaposlio u jednoj od najvecih svjetskih farmaceutskih kompanija na svijetu, Merck. Iz Mercka sam prešao raditi za jednu biotehnolosku tvrtku koja se bavila genetskim inžinjeringom. Američku profesionalnu karijeru sam završio na Sveučilištu u Seattle-u.

 ……….

                                                            SUSRET SA VELIKOM PLANOM  

LIČKI PUT: Došli ste ovdje u Veliku Planu. Kako je izgledao prvi susret sa Velikom Planom ?

BY: Ranch je bio zapusten, na njemu nitko nije zivio 40-tak godina. Sve je bilo puno poskoka, miševa i kupina. U selu je tada živjelo 40 ljudi. Gledali su me u nevjerici i pitali se što je ovom čovjeku da je došao ovdje živjeti. Kod Branka u gostionici su primali oklade koliko dugo ću opstati prije nego se vratim u Ameriku. To je bilo prije 10 godina!

 

LIČKI PUT: Tko je stanovao ovdje prije izgradnje ovog ranča i kako ste došli do bivših vlasnika i tko su oni bili ?

BY: Ranch u današnjim okvirima je sastavljen od dva zaseoka koji su bili u vlasništvu nekoliko obitelji, a danas su razasute od Zagreba preko Amerike pa sve do Australije. Sedam godina sam ih sabirao. Obitelj Bilen je također ovdje živjela, a njihovi potomci  su davno otišli odavde.

 ………

                                                    SADRŽAJ RANCHA I POSJETITELJI

LIČKI PUT: Koji sadržaj imate ovdje?

BY: Ranch se prvenstveno fokusira na aktivnosti s konjima. Ono po cemu smo „slavni“ su jahaće ture po Velebitu, od kojih nam je najpoznatija ona od 7 dana, kada idemo do Zavižana i natrag s konjima, te spavamo poput pravih kauboja u Velebitu.

 ……….

                                                    PODRŠKA LOKALNE ZAJEDNICE

LIČKI PUT: S obzirom na rijetkost ovakve ponude vjerujemo da imate pomoć lokalne samouprave i turističke zajednice, pa možete li nešto više reći o toj suradnji ?

BY: Iako je ranch otvoren skoro deset godina, nitko iz lokalne samouprave, sve do dolaska Karla Starčevića, nije došao na ranch da nas posjeti. Dolaskom Starčevića na čelo grada, neke stvari su se počele mijenjati prema pozitivnom. Nadam se da će se taj trend nastaviti. Ali ne krivim nikoga, jer za njih sam bio samo neki čudak i velika nepoznanica.  

   ………                                                                                           

LIČKI PUT:  Na zidu salona smo primijetili novinske isječke iz nekih stranih medija pa smo zamolili domaćina da objasni o kojim medijima je riječ ?

BY: Kaže se da nitko nije prorok u svojem selu, pa je tako i sa našim ranchom. On je prepoznat u stranim medijima i imamo respektabilna priznanja iz Europe i svijeta, među ostalim i članak o ranchu u američkom Washington Postu kojeg su objavili 2012 godine.  

 …….

                                                                  ZAVRŠNA PORUKA

LIČKI PUT: Doktore Yerkovich, imate li neku poruku za javnost i naše čitatelje,a mi to obično kažemo: „Recite ono što ste htjeli reći, a niste stigli ili mi nismo pitali, a bilo bi značajno i zanimljivo za čitatelje !“

BY:  Nemojte se predati apatiji koja trenutno vlada u zemlji. Krenite u svoje projekte, ma kako mali oni bili, ne trebate čekati vlast da ona nešto učini za vas. Posebno ulažite u školovanje svoje djece! To je najbolja investicija koju roditelj može uraditi za svoju obitelj i za društvo. Trebamo se opredijeliti za društvo znanja. Onda će i globalizacija koja nam se nameće dobiti inteligentnog sugovornika u hrvatskom narodu. Ovako smo samo ovce za šišanje!

 

                     (Cjelovit razgovor na četiri stranice pročitajte uskoro u Ličkom putu br. 41)