Marin-5

 

 

                                          / 01.01.1998. – 23.12.2021. /

 

                U nazočnosti članova obitelji, brojnih prijatelja i predstavnika pojedinih nogometnih klubova obilježena je godišnjica iznenadne smrti Marina Ćaćića koje je obilježeno posjetom njegovom posljednjem počivalištu u Ličkom Osiku. Zapaljene su brojne svijeće i položeni buketi cvijeća.

                 Stigli su Ernest Petry (Župan ličko-senjski), Duško Ljuština (član Izvršnog odbora GNK “Dinamo”), Tomislav Lopac (član stožera reprezentacije Hrvatske ,U-17 , te sportski direktor i trener NK”Nehaj”), Marinovi prijatelji sa Turnića i brojni drugi koji nisu zaboravili Marina. Svi zajedno su poslušali pjesmu “Otišao si, Marine” u izvedbi Lucije Kolak.

                 Nakon toga je u prepunoj gospićkoj katedrali služena sveta misa koju je uz nazočnost velikog broja sudionika predvodio otac Domagoj Jelača.

                  Obitelj i prijatelji Marina Ćaćića su u znak sjećanja na Marina Ćaćića posvetili slijedeće riječi:

                  Godina je prošla, a još uvijek ne shvaćamo da te nema. Nadamo se tvom dolasku i ne vjerujemo da si otišao tako naglo, bez pozdrava, ostavljajući svoje najmilije da postavljaju pitanja koja ostaju bez odgovora.

                  Često se pitamo: „O, Bože, zašto si nam ga uzeo ?“  

Zašto nisi dozvolio da doživi barem 24 godine, a trebalo je još samo osam dana!

                 Ni danas nije poznat uzrok, a oni koji ga trebaju utvrditi nemaju volje da tvojim bližnjima objasne razloge gašenja jednog mladog života.

Djeluje nestvarno kako je istina i pravda spora , te tako daleka da se često pitamo imaju li takvi ljudi djecu kada se ponašaju tako hladno i nezainteresirano ?

Imaju li takvi ljudi srce, kada ih nije briga što se nečije srce raspada od bola ?

U očima više nema suza , jer su u ovih godina dana toliko puta prolivene !

                  Svima nama, roditeljima i prijateljima ostaje samo sjećanje na mladića koji je imao sportske i poduzetničke snove, a umjesto toga tvoje mlado tijelo je  dočekalo hladnu i blatnjavu zemlju.

                 Tvoje ime pamtiti će generacije koje budu igrale nogomet na nogometnom stadionu u Ličkom Osiku koji nosi tvoje ime.

                  Posjećujemo tvoje posljednje počivalište, a tvoj zamišljeni pogled kao da govori kako je sve moglo biti drugačije, da nije bilo ponašanja nedostojnog čovjeka.

           

                  Mirno počivaj, jer smo s tobom u mislima i snovima !