OTVORENI RAZGOVOR: ANTE ŠTIMAC -ČLAN REPREZENTACIJE SVIJETA IZ GOSPIĆA

Ante Štimac: “Uzor su mi sportaši i ljudi koji ne odustaju od svojih ciljeva,koji su                                        uporni i iskreni, predani onome što vole !”

                      LIČANIN U REPREZENTACIJI SVIJETA

Pripremio: Stjepan Ćaćić

                   Svatko svoju nevolju uvijek smatra najvećom. Kada na ulici sretnete čovjeka koji treba pomoć nekog drugog čovjeka, vjerojatno niste razmišljali kakav je život onoga koji čitav život ovisi o pomoći drugog čovjeka. U dinamičnom životu misli su daleko od takvog čovjeka, a pojedinci na ulici nemaju ni najmanju volju suosjećanja sa takvim čovjekom. Društvena zajednica i okolina drugačijim očima gledaju takvog čovjeka i najčešće nemaju razumijevanja za njegove potrebe. Ovaj razgovor se vodio sa ciljem opomene, kako u životu svakog trenutka sudjelujući u prometu, odlazeći na različite operativne zahvate možemo doći u situaciju čovjeka s kojim smo vodili razgovor i koji nije izbjegavao razgovarati o sebi, ali je tijekom razgovora disao optimizom kakvog odavno nismo sreli. Ukoliko razumijemo ovu situaciju, tada ćemo razumjeti situaciju onoga koji donosi odluku o daljnjem životnom putu i daljnjem načinu života. U ovom razgovoru molimo čitatelju da pokušaju pročitati između redova razmišljanje čovjeka koji treba uložiti puno više napora kako bi zadovoljio osnovne životne uvjete, i ukoliko to shvatimo cijeniti ćemo ono što imamo, jer nije bez razloga izreka:

                              „CIJENIMO ZDRAVLJE,

                               JER TEK KAD OSTANEMO BEZ NJEGA,

                                ZNATI ĆEMO KOLIKO VRIJEDI !“   

        LIČKI PUT:  Možete li predstaviti svoju obitelj i ličko porijeklo ?

ANTE ŠTIMAC:  Rođen sam u Gospiću, 26.10.1978. godine. Živio sam u Podoštri do svoje 6 godine sa majkom Josipom, ocem Nikicom i bratom Ivicom. Obitelj je moja velika potpora od malena, i bez njih ne  bih prebrodio životne probleme.  Moji roditelji, mama i tata, ostavili su rodnu kuću i siguran posao u Lici, te došli u Zagreb sa dvije vrećice kako bi pomogli svojoj djeci. Bila je to prekretnica u njihovom i našem životu, jer realno gledajući naš život bi bio drugačiji da roditelji nisu imali hrabrosti da učine ono što su učinili. U Gospiću nema sporta za invalide i vjerojatno bi moj život otišao u sasvim drugom smjeru.

        LIČKI PUT:  Možete li opisati kako je došlo do invaliditeta ?

ANTE ŠTIMAC:  Kad sam se rodio imao sam izraslinu na leđima. Neki liječnici išli su to odstranjivati i prerezali mi kičmenu moždinu . Tu počinju problemi i sve ono što se kasnije dogodilo! To je odredilo moj život bez ikakvog moga utjecaja ! 

        LIČKI PUT:  Sjećate li se prvih dana Vašeg sadašnjeg invalidnog stanja i o čemu ste razmišljali                                         tih dana?

ANTE ŠTIMAC:  Kao što sam već rekao, kao dijete sam bio operiran. Tada se nisam zabrinjavao oko invalidnosti. Odrastao sam s time  i to mi je bilo normalno. To je bilo dio mene, moga života, moga odrastanja, moga djetinjstva i svega onoga što se kasnije događalo! Uvijek su se događale neke krize, ali to se događa i ljudima sa manje problema. 

        LIČKI PUT:  Kako je došlo do ideje o bavljenju sportom, tj. košarkom u kolicima ?

ANTE ŠTIMAC:  Sa šest godina sam otišao iz Like u Krapinske Toplice, gdje sam išao u školu. Tamo je sve bilo prilagođeno osobama s invaliditetom, od škole do stanovanja. Nakon Krapinskih toplica nastavio sam školovanje u srednjoj školi koja se nalazi u Dubravi, gdje sam završio srednju školu. Upravo u ovoj školi me profesorica iz tjelesnog odgoja uključila u različite sportove,pa se tu rodila ljubav prema košarci. Nakon škole nastavio sam trenirati i rezultati nisu izostali. 

        LIČKI PUT:  Možete li našim čitateljima predstaviti ovu sportsku disciplinu, koja je nepoznata                                       na ovom području?

ANTE ŠTIMAC:  Košarku u kolicima igraju osobe u kolicima i ona se smatra jednom od najraširenijih sportova za osobe s invaliditetom. Osnovno je pravilo košarke u kolicima koja je veoma slična hodajućoj košarci, npr. visina koša, veličina terena, linija slobodnih bacanja, linija trice su jednake mjere, ali se kao i hodajuća košarka razvijala kao npr. vrijeme trajanja utakmice, prijenos lopte preko pola igrališta, trajanje napada, i dr. 

        LIČKI PUT:  Prema našim informacijama bili ste državni reprezentativac i profesionalac u ovom                                   sportu,  o čemu se vrlo malo zna na našem području?

ANTE ŠTIMAC: Da, to se jako malo zna! Ne samo to, nego sam dva puta bio pozvan u reprezentaciju svijeta. Kao hrvatski reprezentativac sudjelovao sam na europskim prvenstvima. Inače, karijera je počela u susjednoj BiH, a  zatim sam sedam godina igrao u Italiji ( Padova, Treviso, Gradisca di sonzo, Trieste itd.. ). 

        LIČKI PUT:  Prije nekoliko godina primili ste posebnu nagradu Saveza športova Ličko-senjske                                       županije. Je li to jedina nagrada sa ovog područja ili je bilo još nekih ?

ANTE ŠTIMAC:  Na žalost,  samo jednom i jedina iz mog rodnog kraja unatoč ovakvim rezultatima.

        LIČKI PUT:  Nekada su košarkašice i malonogometaši iz Gospića harali Hrvatskom i Europom.                                      Što je po Vašem mišljenju uzrok prestanka rada ovih klubova ?

ANTE ŠTIMAC: Nekada se sport cijenio, i ljudi su se sportom bavili zato što su ga voljeli! Danas svi rade sve iz interesa ili iz nekih materijalnih pobuda, pa ništa ne uspijeva.

        LIČKI PUT:  Čime se bavite u poslovnom smislu? Na koji način osiguravate egzistenciju za svoju                                     obitelj ?

ANTE ŠTIMAC:   Imam svoj kafić u Zagrebu, a ponekad odigram i neku utakmicu za dušu pojačanje kućnog proračuna! 

        LIČKI PUT:   Možete li ocijeniti odnos društvene zajednice prema invalidima ?

ANTE ŠTIMAC:    Moja ocjena je negativna , jer su još uvijek ljudi puni predrasuda. 

        LIČKI PUT:  Kako to poboljšati i promijeniti ?

ANTE ŠTIMAC:  Ljudi bi trebali upoznati ljude, pa onda ocijeniti osobe., Ne treba ocjenjivati ljude po izgledu,materijalnom bogatstvu ili po njegovom fizičkom stanju (ima li nogu ili nema nogu, ima li ruku ili nema ruku, vozi li se u kolicima ili hoda). Smatram da ovo nije mana, već nešto gdje nismo mogli i zbog toga bi trebalo biti puno više razumijevanja onih koji nemaju takvih problema, ali već sutra mogu imati takve probleme!

        LIČKI PUT:   Prema našim informacijama često dolazite u Liku! Kakav je Vaš utisak o                                                          mogućnosti života na ovom području ?

ANTE ŠTIMAC:   Gospić je pun preko ljeta!  Svi dolaze i to je super, ali nije super kad svi odlaze.  Zimi nema nigdje nikoga, zbog čega je meni osobno žao. Moja supruga i ja bi se odmah preselili u Gospić, ali kako kad nema posla, pa obitelj ne bi imala od čega živjeti. 

         LIČKI PUT:   Kako pomoći Lici i što treba učiniti za bolji život na ovim prostorima ?

ANTE ŠTIMAC:   Treba nekako privući mlade ljude u Liku, otvaranjem radnih mjesta u vidu razvoja turizma u Lici. Postoji toliko prirodne ljepote gdje imamo što pokazati, a sve je neiskorišteno i svakim danom propada sve više, te ne služi ničemu ! 

        LIČKI PUT:    Imate li u svom životnog uzora i koji je Vaš životni ideal ?

ANTE ŠTIMAC:   Uzor su mi svi sportaši i ljudi koji ne odustaju od svojih ciljeva, koji su uporni, iskreni i predani onom što vole. 

         LIČKI PUT:   Kako komentirate prestanak rada Radio Gospića koji je imao županijsku koncesiju                                     pa smo jedino županijsko središte bez radija, a također i činjenicu da smo jedini                                         pisani medij u Ličko-senjskoj županiji koji nema podršku aktualne vlasti ?                                               

ANTE ŠTIMAC:    Sramotno je što radio Gospić ne radi nakon toliko godina i unatoč takvoj tradiciji. To je nedopustivo!  Kako će se ljudi vraćati  i živjeti na ovom području ako neke ovako banalne stvari ne funkcioniraju. Nemam objašnjenje i opravdanje za vlast koja ne želi informirati svoje građane, a posebno ne mogu objasniti ako je riječ o jedinom pisanom mediju jer bi svima trebalo biti u interesu kvalitetno informiranje izuzev ako netko ne želi razvijati demokraciju u kojoj postoji samo jedno mišljenje i može se misliti samo jednom glavom. 

       LIČKI PUT :   Za kraj razgovora, može li neka poruku za čitatelje Ličkog puta?

ANTE ŠTIMAC:    Nemojte nikad odustati !  Kad je najteže uvijek postoji izlaz, poslije kojeg se morate izdići i zakoračiti još jednu stepenicu više. Ujedno koristim prigodu da pozdravim sve Ličanke i Ličane, i sve one koji čitaju Lički put !