LIČANKA KAJA(8)
Putuje,primjećuje i piše: LIČANKA KAJA
KAKO DO SPORTSKE NAGRADE ?
Sve do neki dan masovno su se dijelile nagrade za sportske rezultate, iako baš nismo primijetili nekih značajnih rezultata u ovoj djelatnosti. Odmah na početku moram reći da nisam nikakav stručnjak za sport, već sve ovo pišem temeljem pričanja sa ulice u Senju, Otočcu i Gospiću. Primijetili smo brojne političare na čelu sportskih klubova pa su se zato nagrade dijelile po babu i stričevima, odnosno po tastu i punici, a neki su dobili po političkoj liniji i nije bilo greške. Nikoga nije briga za nepravde prema sportašima, kada se pravda traži kod političkih vlastodržaca, što je razumljivo jer je kod njih novac bez kojeg se ne može. U podjelama nagrada je vrijedilo pravilo da ne trebaš biti najbolji u klubu, savezu, ali možeš u gradu ili našoj županiji. Bitno je samo poznavati predsjednika kluba,saveza, ili dogradonačelnika, a potpuno normalno je kada nagradu dobije klub kojem je župan na čelu. Najbolji sportaš ili sportašica su najbolji, jer igra u svom klubu i nema veze što možda nije najbolji u svom klubu. Što su za njih neki tamo Mesići,Tomci, ili neki drugi sportaši. Kuglači poput Mesića nisu mogli ni računati na titulu najboljeg sportaša, i neće nikada moći biti jer je već dvadesetak godina najbolji sportaš. Čula sam da je ove godine bio među dvadeset najboljih kuglača u državi,a najbolji sportaš vjerojatno nije među dvadeset najboljih nogometaša u županiji. Gospić i Otočac su između sebe podijelili nagrade,a ostalima su pripale mrvice. Sportsku idilu i bratsku podjelu poremetili su Brinje i Novalja. Zanimljivo je u Senju! Vjerojatno kuha kao u loncu, jer oni tamo nemaju uopće sporta jer nitko od njih nije dobio nikakvu nagradu. Pitala sam se imaju li tamo ikakvog sporta, i onda saznala da je reprezentativni rukometni vratar Ivan Pešić iz Senja. Kada sam priupitala zbog čega njemu nisu dali neku nagradu, rekli su mi da mu prezime nije od nekog značaja, i onda shvatila da se nagrade ne dodjeljuju po sportskim rezultatima i dostignućima, nego po značaju imena i prezimena. Opet sam se poigrala novinara pa upitala zbog čega kuglači Velebita iz Otočca nisu najbolji kada to rezultatima i plasmanom zaslužuju. Odmah sam dobila objašnjenje da su to dečki koji se bave sportom, i slabo razumiju politiku. Slabo stoje u gradskoj politici, a nisu se uklopili ni u županijsku politiku. Oni mogu biti zadovoljni jer je nagradu dobio njihov bivši predsjednik koji se bavio politikom u vrijeme Karamarka i bio visoko na rejting listi. Novinarska nagrada se nije imala kome dodijeliti, pa su je po drugi put dodijelili istom mediju. Što ćete, bio je problem pročitati dobitnike na internetu dobitnike, jer se onda ne bi zadovoljili razni interesi koji imaju slabu poveznicu sa sportom. Čudno djeluje da nikakvu nagradu nije dobila neka od odvjetničkih kuća jer sportska zajednica više igra u sudnici nego na igralištu. Tamo se „bolje“ snalaze, ali ostvaruju čudne rezultate. Sve ovo se događa u našoj vrijednoj županiji, gdje portali vode medijske ratove i pokušavaju voditi politiku umjesto političara. Uskoro bi sve moglo završiti na ulici, kao bivši radijski zaposlenici, ako netko ne zaustavi ovo nezapamćeno i neuračunljivo medijsko ludilo. Čemu onda da se čudimo događajima u sportu, kada imamo ovakve događaje u medijima !
