Ivan Biškupović pozvan u hrvatsku nogometnu reprezentaciju,
Ivan Smolčić prijavljen za eure nastupe HNK”Rijeke”;
NEMA ODUSTAJANJA !
Svaki život je trnovit, a u ostvarenju nogometne karijere uz nogometni talent i znanje je neophodna upornost, sreća, a prije svega zdravlje . Ovih dana dvojica mladih ličkih nogometaša su doživjela priznanja za svoje nastupe u dresu mlađih momčadi Rijeke. Naime, Ivan Biškupović je pozvan u hrvatsku kadetsku nogometnu reprezentaciju, dok je Ivan Smolčić prijavljen za europske nastupe Rijeke kao jedan od devet lokalno treniranih igrača s obzirom da svaki klub u ovom natjecanju mora prijaviti najmanje devet igrača koji su posljednje tri godine biti registrirani u klubu. Sa svakim uspjehom treba biti oprezan jer je to na svojim leđima osjetio Igor Nikšić kojeg su birali među tri najbolja hrvatska nogometna stopera u njegovoj kategoriji, da bi ga poslije toga reprezentativnog iskustva dočekala neugodna situacija u klubu, gdje mu je iz nepoznatih razloga oduzeto mjesto u prvoj momčadi njegovog uzrasta. Nakon Rijeke Nikšić je krenuo prema Zagrebu, pa je poslije neugodne epizode sa Lokomotivom završio u Sesvetama gdje dokazuje svoje nogometno znanje. Prvi je u Rijeku stigao Marin Ćaćić i nakon višegodišnjeg igranja u različitim kategorijama i prigodom mogućnosti odlaska u jedan poznati inozemni klub od Rijeke dobio zahtjev za plaćanjem naknade za razvoj i treniranje od nekoliko desetaka tisuća eura, pa je završio u senjskom Nehaju čekajući istek obveze za plaćanjem ove naknade ili interes kluba koji bi platio ovu odštetu. Ubrzo nakon njega stigli su Igor Nikšić,Ivan Smolčić,Ivan Biškupović,Hrvoje Smolčić, a također iz Senja zajedno sa trenerom Darijom Dabcem stižu talentirani senjski nogometaši Andrija Tomljanović,Domagoj Pejanović,te Filip Zrilić i najmlađi među njima Papić. Ovom prigodom Lički put ne želi pisati priču o teškim i trnovitim nogometnim putovima, već čitateljima našeg pisanog medija poklanjamo razgovor sa nadarenim nogometašem Ivanom Biškupovićem koji je dočekao san o igranju u hrvatskom dresu i slušanje „Lijepe naše“ pred početak utakmice, dok dijelove razgovora donosimo najavljujemo na stranicama našeg portala. Iz tih razloga smo postavili nekoliko pitanja ovom mladom nogometašu, čiji uspjeh može biti poticaj za uspjeh nekih drugih nogometaša sa ovog područja. Iznenadili smo se oštroumnim odgovorima našeg sugovornika koje ipak najbolje mogu ocijeniti čitatelji portala i pisanog medija Ličkog puta.
LIČKI PUT: Kakav je bio tvoj nogometni početak?
IVAN BIŠKUPOVIĆ: Kao i svako dijete igranjem na ulicama Ličkog Osika i snovima da ću biti nogometaš poput onih koje sam gledao na televiziji. Već u vrtiću sam upisan u NK“Gospić 91“. Polaskom u osnovnu školu nastavio sam igrati u Croatiji iz Ličkog Osika, gdje sam uz svoju kategoriju nastupao za starije generacije. Pred kraj osnovne škole upisao sam školu u Gospiću, te mi je bilo jednostavnije ponovo se vratiti u Gospić, gdje sam igrao nekoliko godina i poslije toga na poziv riječkog prvoligaša krenuo pravac Rijeke u nepoznat svijet ostavljajući svoju obitelj i svoje prijatelje.
LIČKI PUT: Obično nogometaše pitaju koji su im treneri ostali u sjećanju, pa u tome smislu kakvo je tvoje pamćenje?
IVAN BIŠKUPOVIĆ: Ne bih želio nikoga posebno isticati, jer sam u svojoj dosadašnjoj karijeri promijenio mnogo trenera. U vrtićkim danima u Gospiću i kasnije me dočekao Zoran Mrkonjić, dok me na Ličkom Osiku trenirao Rasim Mahmutović. U Rijeci ih je bilo zaista mnogo ! Od zdravka Šimića,Mairna Golemca,Tomislava Čižmarevića,Danila Butorovića,Ede Flege, pa do današnjeg trenera Gorana Vincetića. Rekao sam da neću isticati osobe, ali moram istaknuti neke događaje iz moje dosadašnje karijere. Prve nogometne korake sam napravio kod Zorana Mrkonjića, a kada u osmom razredu nisam mogao konstantno dolaziti na treninge zbog škole trener Mrkonjić je trošio svoje slobodno vrijeme da bi mene individualno trenirao. Također moram istaći trenera Butorovića koji je u trenutku moga dolaska u Rijeku iz daleke Like vjerovao u mene, hrabrio me da izdržim i pomagao da napredujem kada sve nije išlo tako glatko, te mi je dao snagu da ustanem kada bih išao prema dnu.
Nakon ovih pitanja mladi Biškupović je otkrio na kojoj poziciji najviše voli i kako je otkriven njegov nogometni talent. U ovom razgovoru također progovara o problemima s kojima se susreću mladi sportaši u ispunjavanju svojih školskih obveza, ističući glavni cilj da zaigra za prvu momčad Rijeke pred najboljim navijačima u Hrvatskoj.
Kada smo ga upitali za njegovog nogometnog idola odgovorio je slijedeće:
“Cristiano Ronaldo je moj idol unatoč tome što nastupa za Real Madrid koji je najveći rival mojem najdražem klubu u inozemstvu (Barcelona). Prema ovom čovjeku imam jako puno poštovanja. Najviše me nadahnjuje što je on kao dijete bio siromašan i doslovno živio na „rubu“. Uz siromaštvo je imao probleme u školi gdje su ga drugi provocirali zbog neimaštine, te je zbog takve jedne provokacije napao čak i profesora. Usprkos svim tim problemima nije prestao vjerovati u sebe i nikad nije odustao. Svojim radom i trudom ostvario je sve što sada ima. Svaki dan sve više i više radi na sebi, te j potpuno zasluženo jedan od najboljih, a možda i najbolji igrač svih vremena ovog sporta.
Na slijedeća dva pitanja odgovorio je u jednom dahu !
LIČKI PUT: Može li još netko od mladih nogometaša iz Like poput tebe, Ćaćića, braće Smolčića, Nikšića,Tomljanovića,Pejanovića,Papića i Zrilića završiti u Rijeci ili nekom drugom prvoligaškom klubu ?
IVAN BIŠKUPOVIĆ: Sigurno da može, jer u našem kraju ima jako puno talentiranih nogometaša kojima treba posvetiti puno više pažnje nego što to sada imaju. Sav taj talent će izaći na vidjelo samo ako budu radili na sebi sve više i više, te nikad ne smiju zaboraviti da nikad ne smiju odustati, ali doslovno NIKAD. Jako me razveselila vijest da je Gospić potpisao suradnju sa splitskim Hajdukom.To je velika stvar za klub, ali i za svu djecu koja treniraju u ovom klubu. Tko zna možda netko od njih danas-sutra završi u Hajduku i ostvari svoj nogometni san.
LIČKI PUT: Kome možeš zahvaliti na svojim dosadašnjim uspjesima ?
IVAN BIŠKUPOVIĆ: Već sam istakao svoje nogometne trenere, ali najzaslužniji su moji roditelji i moja obitelj. Oni su se jako puno žrtvovali i dali sebe kako bih danas bio u reprezentativnom dresu. Ne mogu preskočiti svoju baku i svoga djeda koji me uvijek podsjećaju da budem ono što jesam. Ne želim zaboraviti ujaka,ujnu i bratića koji mi redovito šalju poruke podrške, a sa njima pošalju ličke poslastice da potpuno ne zaboravim na svoj rodni kraj. Također sam zahvalan svim mojim prijateljima, ali i neprijateljima koji su me učinili još jačim.
(Cjelovit razgovor sa mladim nogometašem pročitajte u LIČKOM PUTU br. 39
NEMA ODUSTAJANJA !
završiti u Rijeci ili nekom drugom prvoligaškom klubu ?
