Najmanje VRBANA živi tamo odakle su krenuli u svijet, tj. u sleima Pejakuša i Skorpovac. U potrazi sa zastavom i identitetom okupilo se nekoliko stotina Vrbana iz raznih hrvatskih krajeva. O razlozima okupljanja progovorio je Željko Vrbana ističući slijedeće:
” Htjeli smo otkriti korijene prezimena Vrban, odnosno da vidimo odakle smo i što smo. Naše prezime spominje se u vremenu kralja Zvonimira. U raznim migracijama najduže smo se zadržavali na Velebitu gdje su došli prije tri stoljeća, ali su onda razni događaji Vrbane otjerali u razne krajeve svijeta i diljem Hrvatske.”
Slavko Vrban je stigao iz Požege, ali su svi njegovi, preci, bliža i daljnja rodbina sa Velebita, koji nam je također otvorio dušu:
” 1980.godine sam otišao u Rijeku zbog posla. Uvijek me privlačio ovaj kraj odakle potječu korijeni mojih predaka.Zahvaljujući inicijativi Željka i Marija Vrbana uključio sam se u ovu aktivnost sa željom okupljanja Vrbana na Velebitu, jer je on kičma Hrvatske,a Vrbani se nalaze gotovo u svakom kutku Hrvatske. Mi ćemo nastaviti okupljanje kako bi mladi našeg roda saznali odakle potječu njihovi preci. Našim pozivima odazvali su se Vrbani iz Donjeg Miholjca, Osijeka, Čepina, Virovitice, Koprivnice, Požege, Zagreba, Karlovca, Rijeke, Gospića, Senja i drugih gradova, a stigli su čak neki iz dijaspore. Također smo bili svjedoci susreta nekih koji se nisu godinama vidjeli.”
Jedan od organizatora bio je Mario Vrban, korijenima iz Baških Oštarija, a mjestom stanovanja iz Hrvatskog zagorja, je također objasnio motive angažiranja u ovom programu okupljanja:
” Dogovor je počeo prije nekoliko godina u stilu : Ajmo se okupit, ajmo se okupit. Počeli smo istraživati rodoslovlje Vrbana diljem Hrvatske, pa smo pronašli grb, te smo smatrali da ovaj rod treba staviti tamo gdje pripada, tj. u Karlobag i Velebit. U crkvi Svete Jelene ćemo blagosloviti grb roda Vrbana i vjerujem da ćemo nastaviti tradiciju okupljanja svake godine, kako bi barem malo ispravili raseljenost Vrbana.” (M.Kukina)
