PARLAMENTARNI IZBORI- 2020

 

Tomo Delač, poznat kao Brale iz Kosinja juriša na stolicu u HRVATSKOM SABORU

 

            JEDNOSTAVNIM JEZIKOM ZA JEDNOSTAVNOG ČOVJEKA                   

 

Naš sugovornik je rođen u Kosinju, a prebivalište mu je u Gračacu , dok najviše vremena provodi u automobilu diljem Njemačke i Austrije , gdje trenutno razvija poslovnu djelatnost i pomaže u pronalaženju zaposlenja. Nedavno se vratio iz inozemstva sa željom da se kandidira na parlamentarnim izborima temeljem poziva Radimira Čačića i vjeruje da će biti hit ovih izbora jer ga ne zanima mjesto na listi s obzirom da će zahvaljujući preferencijalnim sigurno biti zastupnik u idućem sazivu. Iz tih razloga mu Lički put otvara mogućnost obraćanja biračima.

LIČKI PUT:  Zbog čega se uopće kandidirao kada je financijski neovisan i materijalno sređen i sve ovo mu nije potrebno ?

 TOMO DELAČ: Zalažem se za bolju Hrvatsku i to mi je jedino važno. Imam dovoljno mogućnosti da radim i zaradim, ali ne želim gledati kako se na izborima obećava, a ništa ne ispunjava. Zato su odgovorni glasači koji pogrešnim ljudima daju povjerenje u nadi da će ih oni dovesti do boljeg životnog standarda. Međutim, nasjeli su na prazna obećanja pa im djeca kruh traže u nekim drugim državama i polako zaboravljaju svoj materinji jezik i naše običaje, pa nam propada kulturno-povijesna baština jer je država u rukama krivih ljudi.

 

LIČKI PUT: Koliko nam je poznato u Vašem opisu posla je zapošljavanje izvan granica Hrvatske ?

TOMO DELAČ: Upravo tako, ja ću biti jedini saborski zastupnik koji mladima nudi priliku za odlazak u Njemačku i Austriju.

 

LIČKI PUT: Ako budete izabrani,hoćete li napustiti taj posao ?

TOMO DELAČ: Neću! Ja ću ga nastaviti raditi sve dok ne natjeram svoje kolege zastupnike na uvođenje ozbiljnih promjena kako bi stanovništvo ostalo u svojoj Domovini.

 

 LIČKI PUT: Što trenutno najviše smeta?

TOMO DELAČ: Ne smijemo zaboraviti naše branitelje i hrabre borce koji su stvarali našu povijest i osigurali nezavisnu Republiku. Jesu li ti ljudi koji su danas uglavnom umirovljenici zaslužili raditi u drugim državama po 115 dana, a zatim moliti bilo kakav poslić da zarade svoj kruh. To nisu ljudi koji puno traže, a osobno smatram da svatko ima pravo na dostojanstvo. 

 

LIČKI PUT: Što je s našim seljacima i obrtnicima?

TOMO DELAČ: S vrijednim ljudima koji se ne boje zaprljati ruke i vrijedno rade da stave hranu na vaš stol. Ti ljudi pola svog truda svake godine moraju baciti jer umjesto da jedemo domaće, mi uvozimo jeftinu, nekvalitetnu hranu. Želim da naši seljaci dobiju poticaj na svoj rad i da imaju zagarantiran otkup svojih proizvoda barem dvije godine unaprijed po modelu kako je uređena Njemačka,  jer i oni koji tako vrijedno rade zaslužuju znati da se njihov rad cijeni i da nisu zanemareni. 

 

LIČKI PUT: Gdje u tome vidiš svoj rodni Kosinj ?

TOMO DELAČ: Ja sam skroman čovjek koji se ne srami svog podrijetla, ali tužno mi je vidjeti da je moje rodno selo, moj Kosinj nekada živio veselo sa preko 12 000 ljudi, a danas je to otužno malo mjesto s jedva 500 – 600 stanovnika. U doba rata 500 – 600 je bio samo broj ljudi koji su bili dio vojske o čijoj prehrani, opskrbi i naoružanju sam se brinuo, a ne cjelokupan broj preostalih. Također nije bilo svađa na nacionalnoj osnovi, jer je u mome Kosinju tada živjelo preko 35 % stanovnika Srpske manjine. Tada nam nije bilo važno tko je koje boje ili koje vjere, borili smo se zajedno i vjerovali smo u to za što se borimo. Svi smo svi imali samo jednoga Boga i nije nam bilo važno kako mu se tko moli. Nismo gledali koja je kuća koje nacionalnosti, živjeli smo u miru i pomagali se kao susjedi, kao prijatelji. Svoj prvi restoran sam otvorio u kući koju mi je iznajmio pripadnik Srpske manjine i nikada nismo gledali jedan drugome u rodni list, gledali smo se u oči i pružili smo si ruku. Nisam čovjek koji gleda ljude prema nacionalnoj, vjerskoj ili političkoj podjeli, stoga smatram da su u našu Liku dobrodošli svi oni koji žele raditi, koji žele pošteno živjeti i probuditi ovog uspavanog diva, što je naša Lika nekada bila.

 

LIČKI PUT: S obzirom na strukturu 9.izborne jedinice hoćete li pjevati: „Sastala se Dalmacija s Likom !“

 

TOMO DELAČ: Kako sam posebnu pažnju svog izbornog plana obratio na stanovnike Like, sad je vrijeme da istu tu pažnju posvetim i stanovnicima Dalmacije. Mnoge od njih znam kao vrijedne ljude s kojima sam mnogo razgovarao o nekim prošlim, boljim vremenima. Prošlost je možda iza nas, no njihova želja za radom, napretkom i boljim životom ne jenjava i to mi je drago vidjeti. Oni su dobri ljudi koji žive od turizma, prisiljeni za svoje objekte, koje su svojim rukama gradili, iznajmljivati umjesto da u njima uživaju, sve u želji kako bi zaradili i prehranili obitelji. No onda ih dodatno pokoleba država koja propisuje nove namete i smišlja načine kako izvući i ono malo što uspiju zaraditi. Zar bi se na našu divnu obalu trebala stavljati cijena, a vi biti sluge turistima samo kako bi na kraju sezone imali od čega platiti državi? I sam se već dugi niz godina nalazim u istoj situaciji, a moj restoran“ Zagi“ je ime koje se moglo čuti po cijelome Jadranu, od otoka Paga, Raba i Murtera pa do mjesta poput Zadra, Tribunja, Biograda, Jezera, Vodica i mnogih drugih. Iz tog razloga razumijem da je i vaš kruh sa sedam kora, a to je ono što ja kao saborski zastupnik želim promijeniti.

 

LIČKI PUT: Jeste li bogat čovjek ?

TOMO DELAČ: Svoj prvi milijun maraka zaradio sam kao mladić od 24 godine zahvaljujući inflaciji Ante Markovića, zadnjeg premijera Jugoslavije, da bih danas uz podršku svoje obitelji bio vlasnik kapitala vrijednog preko milijun i pol eura. Stoga ne vidim zašto se taj žar i želja za boljim životom ne bi vratio u naša sela, i ne samo u moje selo, već u dalmatinska mjesta, u Slavoniju, na otoke, kao i u svako mjesto koje ima plodnu zemlju i neobrađene oranice, koje i dalje čekaju vrijedne ljude.

 

 LIČKI PUT. Hoćete li poslije mandata u Saboru biti još bogatiji ?

TOMO DELAČ: Mnogi se sjećaju pokojnog Josipa Pankretića koji je izjavio da za razliku od mnogih njegovih kolega zastupnika u sabor dolazi sa svojim Mercedesom, ali s njim će i otići, dok su mnogi od njih došli na biciklu, a otišli s avionima. Ta izjava pokojnog zastupnika Pankretića je ono s čime se i sam mogu poistovjetiti, jer i sam planiram u Sabor doći sa svojim Mercedesom, ali zato kada budem odlazio, iz Sabora  ne planiram ponijeti ništa osim onoga što sam donio. Saborsko mjesto je na žalost u današnje vrijeme postalo sinonim za priliku velike zarade, umjesto onoga što bi zapravo trebalo predstavljati, a to je čovjeka s iskustvom i željom da pomogne dignuti svoju domovinu na noge i održati je jakom i stabilnom.  Zahvaljujući poslu s kojim se bavim kao ugostitelj i agent za zapošljavanje, upoznao sam veliki broj ljudi i veliki broj Hrvata. Obzirom na to mogu ponosno reći da je moj život u autu, jer sam prošao sva mjesta Hrvatske, od sela do velegrada i vidio sam kako ljudi žive, što ne mogu reći za neke svoje protukandidate. Žalosti me to što ne mogu biti ponosan na uvjete života koje nudi moja Domovina, no zato sam ponosan na ljude koji u takvim uvjetima preživljavaju, ali mislim da zaslužuju bolje. Osobno smatram da je cilj života živjeti, a ne preživljavati i to je ono što vjerujem da svi mi želimo pružiti svojoj djeci, a to je šansa za normalan život. 

 

LIČKI PUT: Što mislite o političkim suparnicima ?

TOMO DELAČ: Izrazito poštujem Miroslava Škoru koji je u svom nastojanju da spasi Hrvatsku ušao u politiku kao domoljub, no i on je ipak dio HDZ – ove politike. Pa su s time i njegova stajališta drugačija nego što bi bila kod mladih, školovanih ljudi koji imaju neka nova, napredna razmišljanja. Osobno bih volio da je umjesto mene na ovoj listi netko od naše djece, netko od mladih ljudi koje je ova država školovala i koji žele pravdu i dostojanstvo. Želio bih na ovom mjestu mlade i svjesne ljude koje nije strah nositi se s brojnim promjenama i političkim strujama. Budući da se ti mladi ljudi i sami bore da prežive, pokušat ću najbolje što znam preuzeti tu ulogu na sebe. Ja nisam savršen, ali borim se za ono što smatram da je ispravno, prije svega za jednakost. Ne smijemo stvarati građanstvo drugog reda u vlastitoj državi, moramo biti ravnopravni, jednaki i pokazati razumijevanje za druge!

 

LIČKI PUT: Odakle želja i volja za političkom borbom ?

 TOMO DELAČ: Što se tiče moje političke bitke, ona je počela već 1990. godine s odlukom Dr. Franje Tuđmana o stvaranju stranke HDZ-a. Bio sam među prvim članovima tadašnje stranke, zajedno sa svojih 40 suradnika, sve dok stranka nije krenula putem korupcije i kriminala, gdje je politika bila samo riječ koja se koristila za prikrivanje sumnjivih radnji pojedinaca. To je bio trenutak kada sam odlučio prijeći u Narodnu stranku – Reformisti kod Radimira Čačića, na što me potaknuo njegov rad i borba za našu državu.

 

LIČKI PUT: Zbog čega takvo povjerenje u Radimira Čačića?

TOMO DELAČ: Toj činjenici sam i sam svjedočio kada sam vidio kako je gospodin Čačić mojem selu donirao 2 vojna kamiona opskrbljena robom i oružjem iz Varaždinske vojarne, pokazujući time svoj stav kako ni jedno mjesto za njega nije manje važno od ostalih. Tada sam odlučio svoj politički put nastaviti uz Radimira Čačića, boreći se za pravdu kroz godine naše političke suradnje. Kako sam radio sve u životu, tako sam i poslovao – isključivo po zakonu.  Ja sam jednostavan, obiteljski čovjek koji je na svoj kapital i dosadašnji uspjeh u životu ponosan, no nikada nisam kroz porezne prijevare stjecao vile i kule, već za svaki moj dio pokretne ili nepokretne imovine postoji valjano, zakonsko pokriće.

 

LIČKI PUT: Po čemu se Vaš program za izbore razlikuje od drugih ? 

TOMO DELAČ: Za razliku od mnogih, nisam u cijelu ovu političku bitku ušao proračunavajući šanse za uspjeh, već u nadi da ću dobiti priliku u saboru govoriti iz srca, jednostavnim jezikom za jednostavnog čovjeka, bez prethodno smišljenih govora i dobro upakiranih laži. Želim svojim biračima, kao i hrvatskim građanima pružiti priliku da napokon čuju istinu o onome o čemu se već dugo šuti. Želim govoriti o promjenama koje su moguće, bez dobro promišljenih izbornih obećanja na koje se poslije zaboravi, jer ja želim svojim sugrađanima pružiti život kakvom sam svjedočio u Njemačkoj. Želim za Hrvatsku sigurne poslodavce koje država potiče da rade i pružaju mjesta vrijednim ljudima. Želim dati priliku da radite i stvarate svoju imovinu i svoju budućnost, bolju budućnost i ono najvažnije, zbilja želim da to sve ne ostanu samo moje želje. Ja se nadam samo prilici da vam dokažem da je promjena moguća i da još uvijek postoje ljudi koji tu promjenu žele i mogu pokrenuti.

Nakon svega navedenog, želio bih uputiti apel svim biračima i građanima Republike Hrvatske. Molim vas, ne gledajte liste, ne gledajte političke stranke i ne slušajte obećanja onih koji su vam već pokazali koliko vas brzo zaborave nakon izbora. Gledajte nas svakoga pojedinačno kao osobe. Gledajte nas kakvi smo ljudi i zapitajte se što želite od budućnosti za sebe, svoje starije i naravno za svoju djecu. Odluka je na vama, te imate mogućnost izboriti se za promjenu i posebno izboriti se za svoja prava.

 

Be the first to comment on "PARLAMENTARNI IZBORI- 2020"

Leave a comment

Your email address will not be published.


*


Skoči do alatne trake